Ulovio sam zlatnu ribicu

 

Jedan dan kad sam bio na Bodenskom jezeru ja sam vidil jednu zlatnu ribicu. Ona je plivala skroz gore ispod vode. Ja sam nju ulovio i stavil u jedan lonac s vodom.  Onda sam prešel doma. Kad sam bio doma onda sam zlatnu ribicu stavil u jedan mali akvarij. Navečer sam svojoj zlatnoj ribici dal jesti. Onda sam prešel spat.Drugi dan kad sam ustal sem išel kod svoje ribice.I iznenada mi ribica reče; „ Ako me pustiš van opet u Bodensko jezero onda ti budem ispunila tri želje.“ O.k. Moja prva želja je da svaki dan Sunce svijetli. Moja druga želja je da uvijek imam vremena da možem igrati nogomet. I treća želja je da uvijek imam novce.“

Onda sam ribicu opet stavil u Bodensko jezero i od tada svaki dan Sunce svijetli.

 

Silas Herceg, 7.razred, Tuttlingen

 

 

Ulovio sam zlatnu ribicu

 

Jednog dana bio sam na jezeru i ulovio sam zlatnu ribicu. Ona je bila tako lijepa da sam ja nju ponio do svoje kuće. Ona se zvala Anita. Ja sam nju metnuo u svoj akvarij i pitao je: „ Hoćeš li ti znati moje želje?“ Ona je rekla: „Pa, da, ti bi jedan autić ili?“

Ja sam rekao: „Da,  i jedan peškir i jednu torbu i…“ Anita je na to rekla: „Možeš dobiti samo tri želje“ Ja sam rekao, onda dobro, ali jedna želja je da ti moraš ostati kod mene“

Anita je rekla: „Dobro!“

 

David Copak, 6.razred, Tuttlingen

 

 

Ulovila sam zlatnu ribicu

 

Jedan dan sam bila vani na jezeru. Malo sam plivala i onda sam vidjela zlatnu ribicu.Ona je plivala dalje i ja sam bila iza nje. Plivala sam i plivala i onda je ulovila. Uzela sam kantu vode i ponijela sam je kući. Onda je zlatna ribica rekla: „Sve što želiš, ja ću ti dati!“

Ja sam razmislila što hoću. Prvo sam htjela igračke i slatkiše, onda sam se pitala što ja stvarno hoću ili što mi stvarno treba. Nisam ništa našla zato jer imam sve što trebam. Uzela sam zlatnu ribicu i rekla sam joj: „ Ja imam sve što mi treba, neću ništa više!“ Ja sam je htjela pustiti, ali je onda ona meni rekla:„ Ti si vidjela da ne trebaš ništa zato ću ja uvijek biti kod tebe!“

I od tada je zlatna ribica uvijek bila kod mene.

 

Mattea Žilić, 5.razred, Tuttlingen

  

 

Ulovila sam zlatnu ribicu

 

Išla sam preko mosta i vidjela sam jednu zlatnu ribicu. Imala je prekrasne ljuske i tako lijepi rep kao sirena. Gledala sam u vodu i vidjela sam zlatne ribice koje plivaju.

Uhvatila sam jednu ribu i zaželjela sam si nešto što nitko ne smije znati. Jer je to tajna. Pustila sam ribicu i ona je otplivala nazad. Ja sam išla nazad preko mosta i kroz šumu, po cestama i došla sam u svoju kuću i svoju sobu te sam legla u krevet. Kad sam ujutro ustala i otišla u školu i kad je već bila noć moje su se želje ostvarile. Od tada je sve bilo u redu i ja sam bila sretna.

 

Lea Marjanović, 5.razred, Sigmaringen

 

 

Ulovio sam zlatnu ribicu

 

Ja sam našao zlatnu ribu u akvariju. Ja ću od nje dobiti tri želje. Ja želim da mogu letjeti, ja bih htio imati puno novaca i ja hoću ići na jedan otok. Ja sam ribu stavio opet u akvarij i idem bok.

Ja ću ribi dati više jesti zato jer mi je ispunila želje.

 

Luka Širić, 4.razred, Sigmaringen

 

 

Ulovila sam zlatnu ribicu

 

Bila sam s prijateljicom u školi. Moja prijateljica Ana ima psa. Kad sam bila kod nje vidjela sam ga. I odmah mi se svidio. Nakon pola sata moja mama je zvala i Ana se javila. Moja mama je rekla da moram ići kući.

Kad sam došla kući mami sam ispričala sve o psu i onda je mama rekla da idem u krevet, ali ja nisam htjela ja sam s mamom pričala i rekla sam joj: „Anin pas je stvarno lijep i ja bih isto imala psa. Mama, hoćeš li mi kupiti takvog psa?“

„Ne!“

„Zašto ne?“

„Zato!“

Onda sam otišla spavati i ja sam čekala i čekala da mama dođe i kaže da će mi kupiti psa., Ali ona nije došla. Cijelu noć sam mislila koju životinju bih mogla imati i mislila sam i mislila slon, miš, ptica, riba…

Noć je prošla. Ujutro sam pitala mamu hoćeš li mi kupiti slona. A mama je rekla: „Ne, prevelik je!“

„A miša?“

„Ne!“

„Pticu?“

„ Ne!“

„A ribu?“

„Moram pitati tatu.“

Nakon deset minuta mama se vratila i rekla da ću dobiti ribu, zlatnu ribu. Odmah smo išli kupiti ribu i stavila sam se u svoju sobu. Ona je zlatne boje i dala sam joj ime Tea.Tea živi u akvariju i kad sam to sve ispričala Ani, odmah je rekla da nas dvije sada imamo životinje.Ali ona ima veću životinju. Nema veze, ja mogu biti sretna da sam uopće dobila životinju.

 

Kristina Čikeš, 6.razred. Sigmaringen

 

 

 Ulovio sam zlatnu ribicu

 

Ulovio sam zlatnu ribicu. Mama mi je rekla da zlatna ribica donosi sreću, ali ja nisam htio reći da sam ja ribu uhvatio u akvariju. Onda sam odmah zaželio da mogu pričati s novcima i da imam svoj privatni stadion.

Ali čekao sam tri dana i ništa se nije dogodilo i  onda sam mislio da je to laž. Jedan tjedan kasnije sam dobio tristo kuna i dvije karte za utakmicu. Nekako sam onda mislio da možda mama i nije lagala. A ja sam imao još jednu želju za poželjeti. Dugo sam mislio što još mogu zaželjeti, ali ništa mi nije palo na pamet. Onda sam se bacio na krevet i mislio sam što mogu zaželjeti i onda mi je došla odlična ideja. Ja bih mogao zaželjeti da mi bude lakše mami reći da je to riba iz akvarija. Pet minuta kasnije sam to rekao mami i ona je onda rekla:„ Nije dobro to što si napravio, ali to je hrabro što si mi to rekao. Ne bi puno ljudi reklo što su napravili.“ A ja sam onda rekao da sam dobio zaštitu od zlatne ribice.

 

Filip Širić, 7.razred, Sigmaringen

 

 

Ulovio sam zlatnu ribicu

 

Ribica je lijepa i zlatne je boje. Ona je jedna najljepša riba. Obično je 15 centimetara dugačka i 5 grama teška. Ne može u more pa je bolje da je u akvariju. Jedna zlatna ribica ima i zlatne ljuske. Znatna ribica voli puno plivati.

 

Kurt Sulzbacher, 4.razred, Tuttlingen

 

 

Ulovila sam zlatnu ribicu

 

Jednog dana sam se igrala na Korčuli. Preskakivala sam uže vrlo blizu mora. Odjednom je mama viknula: „Dušo , dođi jesti!“ U tom trenutku mi sklizne noga i upadnem u more.

Moja lijepa haljina je bila mokra. Zaplivala sam i došla do zraka. Odjednom vidim jednu ribicu ispred sebe. Bila je mala i jako slatka. Ribica je počela pričati:„Draga, ti si prvi čovjek koji me vidio! To znači da ti moram ispuniti tri želje.“Ako hoćeš da ti ispunim želje moraš me uloviti i staviti u akvarij. Ako želiš da ti se, na primjer, jedna želja ispuni  moraš me gledati u oči i misliti na svoju želju.Čekam te ovdje da me uloviš!“

Ja sam klimnula glavom i izišla iz vode. Uzela sam mrežu i vratila se natrag. Uspjela sam ulovila zlatnu ribicu. Žurila sam doma s ribom u najlonskoj vreći napunjenom vodom. Kada sam napokon stigla doma, odjurila sam u svoju sobu te lagano ispustila ribicu u akvarij. Ona je sretno zaplivala, okrenula se prema meni i rekla: „ Moraš si već danas zaželjeti sve želje.“ Brzo sam pogledala na sat. Već je bilo pola četiri. Brzo sam si zamislila jednu želju. Pogledala sam ribu u oči i zamislila sam: „Želim jednog psa!“ I odjednom mi je bio pas u sobi. Išla sam se oduševljena s njim igrati. Kada sam se vratila bilo je već šest. Otišla sam brzo kod ribice, gledala je u oči i zaželjela si plišanog medvjeda. Odjednom je ležao plišani  medo na mom krevetu. Riba je opet pošla pričati:„ Moraš paziti! Ovakvu priliku nećeš nikad više dobiti zato si smisli jednu malo bolju želju.“ Ja sam razmišljala i  razmišljala. I onda mi je došla ideja. Otišla sam pogledati ribu u oči i rekla sam: „Želim da moja obitelj i ja budemo zdravi!“ Ribica je nasmijano rekla: “Super ti je ta želja. Ja sam svoj posao ovdje obavila.Odnesi me, molim te, opet u more.“ Vratila sam ribicu u more i zadovoljno sam otišla kući. A zlatna ribica možda upravo sada nekome ispunjava želje.

 

Tea Bodrušić, 5. razred, Tuttlingen

 

 

DRUGO MJESTO NA NATJECANJU

LITERARNIH I NOVINARSKIH  RADOVA

ZLATNA RIBICA

 

U jeziku se susrećemo i prepoznajemo

 

Pogled između dvije osobe je najbrži način da se međusobno ostvari kontakt. Drugi najbrži način, koji je najvažniji i o kojem ću sada i pisati  je jezik.

Kad razgovaram s nekom osobom, on mi, jezik, najviše otkriva o toj osobi.

Preko zvuka mogu saznati je li osoba dobre volje, ili ne, je li raspoložena ili umorna. Jezik mi puno govori o njezinim osjećajima, kao na primjer, o bijesu, radosti, sreći, tuzi ili ljubomori. Preko sadržaja od toga što mi osoba govori mogu zaključiti je li ta osoba pametna, simpatična, mirna, uzbudljiva i kakav smisao za humor ima. Ali to nije sve! Jezik mi može reći iz koje zemlje ta osoba dolazi.

Bez jezika nema komunikacije među nama, ljudima. Bez komunikacije ne funkcionira ništa na ovom svijetu, niti politika, niti gospodarstvo, ili kultura. Jezici su u ovo vrijeme jako važni zbog globalizacije. Jezik olakšava suradnju s drugim zemljama, jer se može razumjeti drugog partnera što je vrlo važno. Bez jezika nema društva, prijateljstva, ili ozbiljne veze s partnerom.
S jezikom se može sudjelovati u razmijeni učenika iz druge zemlje kao na primjer iz Engleske ili Francuske i tamo upoznati njihovu kulturu, ljude, život,i možda se nađu i novi prijatelji kao što sam ih i ja našao kad sam bio u Francuskoj.

Bez jezika novorođenče se ne može razvijati ili preživjeti što je i rimsko-njemački car Friedrich II. dokazao stavivši nekoliko novorođenčadi u jednu sobu. Dvjema ženama je zapovjedio  da djecu hrane i čiste, ali da s njima ne razgovaraju. I tako je htio car Friedrich II. pronaći jezik s kojim se na početku čovječanstva pričalo. Rezultat toga je bio da su se sva novorođenčad umrla. Iz toga eksperimenta je vidljivo  da je jezik potreban za život.

 

Ja sam Hrvat koji se rodio u inozemstvu, u Njemačkoj.  I zato sam još ponosniji na to da znam pričati hrvatsko zato što se čovjek kroz život stalno uspoređuje sa svojim jezikom. Ja sam vrlo zahvalan da su me moji roditelji učili hrvatski jezik. Ima puno Hrvata u Njemačkoj koji ne znaju pričati hrvatski samo zbog roditelja. Uvijek kad idem u Hrvatsku za praznike onda mi je svaki put drago kad mogu pričati sa svojim hrvatskim narodom bez stida i sa ponosom. Ja sam jako zahvalan da čovjek može komunicirati na svom jeziku zato što nas to čini drukčijim nego što su životinje i najpametnijim bićima na ovom svijetu.

 

Stipe Čikeš, Sigmaringen, 10.razred